U dvorani „Miloš Mrdić“, pred tribinama koje su gotovo do posljednjeg mjesta bile ispunjene vjerom, nadom i ponosom, odbojkašice Leotara ispisale su jednu od najljepših sportskih priča koje je Trebinje dugo čekalo.
Utakmica koja je nosila težinu finala, ali i snagu sna, počela je u ritmu velike borbe. Ekipa Jahorine pokazala je da nije slučajno stigla do završnice – prvi set bio je pravi ispit živaca, nadmudrivanja i karaktera. Poen za poen, blok za blok, publika je ustajala, sjedala, strepila i vjerovala. A kada je bilo najteže, kada se lomilo na ivici – Leotar je bio ono što šampion mora biti. Hladne glave, vrelog srca i jasne vizije. Sa 29:27 osvojile su prvi set i kao da su tada prelomile i meč i sudbinu.
U drugom setu vidjela se snaga sistema, rad kroz sezonu i povjerenje među igračicama. Svaki prijem sigurniji, svaki napad odlučniji, svaki blok čvršći. Rezultat 25:19 bio je odraz kontrole koju su izabranice Stojana Pavlovića preuzele nad utakmicom.
Treći set bio je kruna – igra bez straha, sa osmijehom i vjerom da je cilj na dohvat ruke. Jahorina je pokušavala, ali Leotar više nije dopuštao povratak. Sa 25:15 spuštena je zavjesa na finale i podignut je zastor jedne nove ere.
U tom trenutku, parket nije bio samo mjesto igre – bio je pozornica istorije. Zagrljaji, suze radosnice, aplauzi koji nisu prestajali… sve je govorilo jedno: ovo nije samo pobjeda, ovo je ostvarenje sna.
Leotar je šampion Republike Srpske.
Leotar ide u Premijer ligu Bosne i Hercegovine.
Leotar je večeras bio više od kluba – bio je simbol istrajnosti, rada i zajedništva.
Ipak, iako su ove djevojke zaslužile da se o njima piše mnogo više, da se njihove priče čuju glasnije i dalje, ostaćete uskraćeni za izjave – jer je Hercegsport, očigledno, u nečijoj nemilosti i izjava za ovaj medij, nažalost, nema. I da bude jasno – to nije ni naša, a ni krivica ovih djevojaka koje su večeras dale sve od sebe i više od toga.
Djevojke, srećno dalje. Vaša igra govori glasnije od svake riječi.
Puno nam je srce.
