Nije ovo politički tekst – jer, realno, svako ima svoje argumente, a i da ih nema, svakako ih ne bi mijenjao. Desničari će ostati desno, levičari levo, a Englezi – negdje između nelagodnog smiješka i kolektivne konfuzije – večeras dočekuju prijateljski okršaj sa Velsom.
Jer, nije prošlo ni mjesec dana otkako su londonskim ulicama marširali nacionalisti pod parolom „Ujedinimo Kraljevstvo“. Organizatori tvrde da ih je bilo tri miliona (što je, priznaćemo, broj koji više priliči popisu stanovništva nego protestu), dok policija skromno procjenjuje – tek 150.000 duša, od kojih je svaka bar jednom viknula protiv imigracije.
I sad dolazimo do ironije koja bi i Šekspira nasmijala: večeras će ti isti vatreni protestanti navijati iz sveg glasa za reprezentaciju sastavljenu – gotovo u potpunosti – od potomaka onih koje ne žele u zemlji. Tačnije, 70 odsto engleskog nacionalnog tima čine imigranti ili njihova djeca. Dakle, Engleska, ali u izvozu.
Čak je i selektor – stranac. Tomas Tuhel. Nemački pasoš, engleska klupa, i vjerovatno tihi uzdah svake bake s Union Jack zastavom na prozoru. A među njegovim izabranicima – prava kolekcija pasoša. Angola, Barbados, Obala Slonovače, Jamajka, Nigerija… kao katalog britanskog kolonijalnog nasljeđa, samo sada u sportskoj formi.
Da ironija bude potpuna, ni otac Harija Kejna nije Englez – već Irac. A Kejn, simbol engleskog fudbala, zbog povrede večeras neće igrati, što Englezima ostavlja više vremena da prebroje ko im sve „nije njihov“. Bukajo Saka, sin Nigerijaca. Ebereči Eze – isto. Ezri Konza ima roditelje iz Konga i Angole, Mark Gei rođen na Obali Slonovače.
Karipska linija jaka kao nikad: Skeli, Spens, Rašford, Votkins, O’Rajli, Gibs Vajt – svi s genima s mora koje su Englezi nekada zvali „svojim“. Loftus Čik iz Gvajane, Kvonse i Rodžers takođe iz „zvučnih“ destinacija bivšeg imperijalnog posjeda.
Još da je Tuhel pozvao Trenta Aleksander-Arnolda (američke veze), Džuda Belingema (irsko-kenijska kombinacija) ili Kola Palmera (deda s Kariba, konkretno Sent Kits i Nevis) – Engleska bi već mogla da traži sponzorstvo Ujedinjenih nacija.
I eto, u zemlji u kojoj se protestuje protiv imigranata, a navija za njih kad obuku dres sa tri lava, fudbal ponovo dokazuje ono staro pravilo: lopta je okrugla, ali ironija – beskonačna.
