Trebinjac Nebojša Kapor već gotovo dva mjeseca živi i radi u Gani, gdje je dio stručnog štaba Accra Hearts of Oak, kluba čije ime u afričkom fudbalu ima posebnu težinu. Kapor je sa velikanom iz Akre potpisao dvogodišnji ugovor i tako napravio još jedan veliki korak u svojoj trenerskoj karijeri.
Nova zemlja, drugačiji fudbal, ogromna očekivanja i klub koji živi pod stalnim pritiskom rezultata – sve je to za Kapora novi profesionalni izazov.
„Tu sam već oko dva mjeseca. Ekipa je dobra, prvenstvo smo dobro otvorili, a onda smo imali dvije utakmice u kojima smo kiksali. Liga je veoma teška i specifična, a nama se u kratkom periodu dogodilo nekoliko problema. Povrijedila su nam se dva ofanzivna vezna igrača, prvi štoper se razbolio, dok je golman otišao u reprezentaciju. Ovdje se prvenstvo igra i tokom reprezentativnih termina, tako da morate imati dovoljno širok kadar“, priča Kapor za HercegSport.
Ipak, za Trebinjca nema traženja opravdanja.
„Tako je kako je. Sve moraš izdržati, nastaviti da radiš i ideš dalje. Mislim da nam je potrebno još nekoliko igrača da kompletiramo ekipu i da sve to izgleda baš onako kako želimo.“
A Kapor nije stigao bilo gdje.
Hearts of Oak je klub velike tradicije, sa bogatom istorijom i ogromnom bazom navijača. Nekadašnji afrički šampion pripada imenima koja su decenijama gradila fudbalsku istoriju Gane, pa je jasno da u takvom klubu mir gotovo nikada nije zagarantovan.
Ovdje se ne živi samo od onoga što je urađeno juče. Navijači traže pobjede danas, a veličina kluba donosi pritisak koji se osjeti poslije svakog rezultata.
Kapor to prihvata kao sastavni dio posla.
„Ovo je veliki klub. Istorija je zaista ozbiljna, navijača ima mnogo i normalno je da su očekivanja velika. Ima podrške, ima i kritika. Kada klub ima takvu tradiciju, a u posljednje vrijeme nema trofeja koliko bi navijači željeli, onda su kritike nešto što mogu razumjeti.“
Ne želi, međutim, da ulazi u priče koje nemaju veze sa terenom.
„Vjerovatno u svakom velikom klubu postoje različita mišljenja i različite struje. Ko će sve to znati. Ja se tim stvarima ne bavim. Na meni je da radim i to je jedino što me interesuje.“
Kao i svuda širom svijeta, u fudbalskoj pečalbi, tako i u Akri nije dovoljno samo poznavati fudbal. Potrebno je prilagoditi se drugoj kulturi, mentalitetu, klimi, načinu života i prvenstvu koje ima svoja posebna pravila. Potrebno je izdržati pritisak tribina i javnosti, ali i ostati miran kada rezultati ne dođu odmah.
Kapor upravo to pokušava – bez velikih riječi i obećanja.
Radom.
Sa Hearts of Oakom potpisao je ugovor na dvije godine.
To je dovoljno vremena da se ostavi trag, ali Kapor ne želi da ide dalje od sljedećeg treninga i naredne utakmice.
„Šta će biti i kako će biti, vidjećemo. Potpisao sam na dvije godine, a na meni je da radim. To je jedino o čemu razmišljam. Izazov je veliki.“
U ekipi ima priliku da svakodnevno sarađuje i sa nekim od najboljih fudbalera Gane, među kojima je reprezentativni golman Benjamin Asare.
Ali možda je važnije od svih imena ono što ova priča govori o putu jednog trenera iz Trebinja. Fudbal ga je odveo daleko od kuće, u zemlju u kojoj se ova igra živi strasno i gdje veliki klubovi nose teret svoje istorije na svakom treningu i svakoj utakmici.
Nebojša Kapor taj teret nije izbjegao, kao i svaki odgovorni čovjek prihvatio ga je.
Iz Trebinja je otišao u Akru da radi, uči, napreduje i pokuša da zajedno sa stručnim štabom vrati Hearts of Oak tamo gdje njegovi navijači vjeruju da pripada.
Put je dug, sezona još duža, a u velikim klubovima nikada nema mnogo vremena.
Ali za trebinjski fudbal već sada lijepo zvuči činjenica da se među ljudima koji svakoga dana izlaze na teren jednog od velikih imena afričkog fudbala nalazi i – naš Nebojša Kapor.
