U moru sportskih priča koje često traju kratko, ugase se poslije prve prepreke ili ostanu zarobljene u prosjeku, priča KMF Akademac izrasta u nešto mnogo veće i značajnije. Ne samo za trebinjski futsal, nego za sportsku sliku grada uopšte. Reći da je Akademac jedna od najljepših sportskih priča Trebinja danas više nije stvar subjektivnog utiska, već činjenica koju potvrđuju i rezultati, i atmosfera, i energija koja se osjeća oko kluba.
Jer Akademac nije nastao slučajno. Niti je uspjeh došao preko noći.
Ovo je priča građena strpljenjem, entuzijazmom, ozbiljnim radom i ogromnom ljubavlju prema futsalu. A upravo zato ima posebnu težinu.
Rezultatski gledano, sezona iza Akademca bila je impresivna. Plasman u polufinale plej-ofa i ispadanje tek od novog-starog šampiona, ekipe KMF Bubamara, pokazali su da Trebinjci danas mogu ravnopravno igrati sa najboljima. Tome treba dodati i osvajanje petog mjesta u ligaškom dijelu prvenstva, uprkos brojnim izazovima, oscilacijama i problemima koji su pratili sezonu. A onda je stigao i trofej Kupa Republike Srpske — pehar koji nije došao slučajno, nego kao potvrda kvaliteta, karaktera i ogromnog rada uloženog tokom cijele godine.
Ipak, ono što Akademac čini posebnim možda se najmanje vidi kroz samu tabelu.
Najveći uspjeh ovog kluba jeste stvaranje baze mladih futsalera i povratak vjere da Trebinje ima budućnost u ovom sportu. Akademac danas nije samo seniorski tim. To je ideja. Sistem. Temelj nečega što može trajati godinama. U vremenu kada mnogi klubovi razmišljaju samo od utakmice do utakmice, Akademac razmišlja unaprijed. Stvara igrače, gradi identitet i okuplja djecu koja u ovom klubu vide mjesto napretka, discipline i sportskog odrastanja.
To je kapital koji nema cijenu.
Posebna vrijednost cijele priče jeste i ono što se vratilo na tribine — emocija. Akademac je vratio futsal publici u Trebinju. Ponovo se priča o utakmicama. Ponovo se dolazi u dvoranu. Ponovo se osjeća ona zdrava sportska energija koja je godinama nedostajala. Klub je uspio napraviti atmosferu u kojoj publika prepoznaje iskrenost, borbenost i pripadnost dresu. A to se ne može kupiti. To se gradi.
Veliki dio zasluga za sve što danas gledamo pripada Milan Belović. Njegov lični angažman, posvećenost i finansijska podrška klubu pokazali su kako sport u budućnosti mora funkcionisati. Ne kroz prazne priče i čekanje da neko drugi riješi probleme, nego kroz ljude koji imaju viziju, hrabrost i spremnost da nešto stvarno naprave. Uz nekoliko iskrenih prijatelja kluba, Belović je pokrenuo ozbiljnu sportsku priču i napravio pionirski korak ka stvaranju stabilnog, modernog i ambicioznog futsal kolektiva.
Naravno, bilo je grešaka. Bilo je i promašaja. Bilo je odluka koje su možda mogle drugačije. Ali upravo u tome i jeste veličina ove priče — uprkos svemu, Akademac je stalno rastao. Nije odustajao. Nije se gasio poslije prvog problema. Naprotiv. Sa svakim izazovom djelovao je ozbiljnije, organizovanije i snažnije.
I zato danas djeluje potpuno realno kada se kaže da je cilj sam vrh.
Jer Akademac više nije klub koji “učestvuje”. Akademac postaje klub koji ozbiljno prijeti svima. Klub koji ima energiju, podršku, bazu, publiku i jasnu viziju. A kada se sve to spoji, velike stvari više nisu pitanje sreće, nego vremena.
Zato eventualna titula u godinama koje dolaze ne bi bila senzacija. Bila bi prirodan slijed svega što se danas gradi.
Trebinje dugo nije imalo ovako zdravu, iskrenu i perspektivnu sportsku priču. I baš zato Akademac zaslužuje poštovanje.
Kapa dolje, Akademci. Ono što radite već sada ima veliku vrijednost za sport ovog grada, a osjećaj je da ono najbolje tek dolazi.
I zato i zbog svega zaslužuje svaku vrstvu podrške.
