Na fotografiji iz arhive Hercegsporta stoje dva mlada lica, gotovo dječačka, ali sa pogledima koji su već tada govorili više od riječi. Đorđe Babić i Igor Grk. Tada samo talentovani momci koji obećavaju, danas igrali od kojih očekujemo iskorak.
Godine su prošle, ali ista je glad u očima. Ista želja da se bori do posljednjeg daha.
Sutra neće istrčati na teren kao igrači koji samo igraju utakmicu. Istrčaće kao uzdanice Leotara. Kao stubovi tima. Kao oni koji znaju šta znači nositi grb na grudima i ime grada iza leđa.
Pred njima je Derventa. Prva od mnogih bitaka koja počinje u 18 časova. Prvi korak u nizu kvalifikacionih mečeva koji odlučuju sudbinu Rukometnog kluba Leotar u Premijer ligi BiH. Nema kalkulacija, nema skrivanja – svaka lopta, svaki duel, svaki gol biće borba za opstanak, za čast, za ime.
Neko će reći da je teško.
Neko da je neizvjesno.
Neko da je predaleko.
Ali ja ne pretpostavljam.
Ja vjerujem.
Vjerujem u ove momke.
Vjerujem u svlačionicu koja diše kao jedno.
Vjerujem u Leotar koji je toliko puta pokazao da se diže kad je najteže.
Jer klub nisu samo bodovi na tabeli. Klub su godine rada, znoja, dres natopljen borbom i ljudi koji nikada ne odustaju.
Ako su nekad bili momci koji obećavaju, danas su igrači koji ispunjavaju obećanja.
A sutra je dan da to ponovo dokažu.
Leotar može.
Leotar zna.
Leotar ostaje.
