Na dan kada je Partizan zvanično predstavio novo pojačanje – Dilana Osetkovskog – gotovo u sjeni, bez pompe i velike priče, stigla je vijest koja za mnoge navijače ima dublji emotivni ton: Balša Кoprivica više nije član crno-bijelih.
Nakon četiri godine zajedničkog puta, klub i mladi centar se razilaze. U kratkom, pomalo protokolarnom saopštenju, Partizan je zahvalio Кoprivici, ističući da je „prošao kroz njihovo košarkaško školovanje i nosio dres s ponosom“. Lijepa rečenica, ali možda i nedovoljna za momka koji je ostavio dublji trag nego što to statistika ponekad pokaže.
Balša Кoprivica je u crno-bijelom dresu osvojio dvije ABA titule i jedno prvenstvo Srbije, bio dio tima u usponu, tima koji se gradio, lomio, gubio i pobjeđivao. Njegov učinak u prethodnoj sezoni – 7,9 poena, 4,9 skokova i 1,1 blokada po meču – možda ne ulazi u red spektakularnih, ali značio je stabilnost i prisustvo pod obručima. Bio je tiha konstanta.
Njegov odlazak, kao i nedavna selidba Brendona Dejvisa u Japan, otvaraju pitanje: kuda ide Partizan i ko će nositi njegov identitet u sezoni koja dolazi? Novi igrači dolaze, stari odlaze, ali pravi izazov za klub ostaje – kako sačuvati kontinuitet i prepoznatljivost u vremenu kada su rotacije brže od emocije.
Кoprivica je bio više od „još jednog centra“. Bio je simbol povratka mladih talenata u domaću košarku, priča o djetetu iz NBA okruženja koje se vratilo u Beograd da bi gradilo ime i karakter.
Zato, iako je saopštenje bilo tiho, navijači znaju: Balša je bio svoj. Bio je naš. I zato, bez obzira gdje karijeru nastavi – u Evropi, Americi ili dalekom Istoku – Partizan će, kao što su mu poručili, ostati njegova kuća.
Ali i kuća mora znati da čuva one koji su je gradili.
